MOJA PRICA 16 GODINA TAME

Dragi moji dragunjci vecina vas je negdje daleko u svijetu daleko od kuce i od roditelja vec u poslednjih 20 godina i radjalo se svugdje po bijelom svijetu ali samo morate priznat dragunja je jedna.Moja prica je pocela deleke 1993 gudine u jesen od tada nisam bio u dragunji ni na kratko barem da prosetam a kamoli da se druzim sa mojim dragunjcima za sve ove godine od mojih dragunjaca i familije odnosno od 1995 godine video sam samo moju sestru petru i naravno prije jedno mjesec dana coparu.Z bog toga sam odlucio da zapocnem da pisem moju elektronsku knjigu kako vama tako i mojoj djeci da vidite kakav je moj zivot bio ovih 16 godina sta sam proso i dozivio gdje sam bio sta sam radio.
neki ce reci lupam ali sve se da provjeriti a i sami ste bili svedoci mog burnog djetinjstva iskreno receno nije ni zivot sat koji mozes da navijes kada ti hoces i kada hoces nego on ima svoj ritam i smijer koji mi sami ne mozemo da odredimo niti da ga promijenimo.Naj draze mi je sto su gotovo svi moji dragunjci uspjeli da se snadju po inostranstvu a i oni koji su ostali u bosni kako cujem nije im lose kako bi rekli nasi stari imaju napredicu.ali kada sve saberes i oduzmes nekako fali nesta u zivotu.JEDAN MI JE COVIJEK REKO PRIJE PAR GODINA TEBI JE PUNA KUCA ALI PRAZNO SRCE.Ako ste razumijeli onda znate i sami zasto sam zapoceo ovo da pisem mada nisam nesto vican gramatici i interpunkciji ali nadam se da ce uca bosko malo da mi progleda kroz prste sto se tice toga.U ovoj prici zelim da ostavim sve ono sto u grudima stoji i polako gusi.Danas nakon 16 godina od mog poslednjag boravka u nasoj Dragunji pocinje polako da se budi osjecaj usamljenosti iako ima porodicu.Stalno nesta fali ima neka praznina u svakodnevnom zivotu.

Ono o cemu bih volio da pisem i da svima vama ispricam kada vec nisam u prilici licno onda ovako putem interneta i naseg foruma jeste ta praznina koja se nemoze napipati ali se osjeca svakodnevno u vazduhu gdje god da je covjek.
Tog 10 oktobra 1993 kada sem se uputio put majevice da bih otisao u tu prokletu svajcarsku zemlju snova svakog bosanca nisam ni pomislio da ce proci toliko godina a da necu doci u moje rodno mjesto.Vecina koji ovo citaju zive i rade u svijetu daleko od kuce ali baren odu na ferje na par dana u dragunju i obidju selo i familiju ali ja nisam takve srece.
Ja sam izgleda obuo opanke koji neznaju put za nazad.

vec pocetkom decembra iste godine stigao sam u svicu u pocetku sa turistickom vizom a vec u januaru imao sam B vzu n taj nacin am steko i pravo da pocnem radit ali i sami znate mlados ludost nije dugo potrajalo nakon tri godine moro sam napustit svicarsku tako me zivotni put naneo u srbiju
te 1996 godine zateko sam se u beogradu bez ikoga svoga sam
ali ozrenac se nije dao oceo sam vec za par dana da radim sverc benzina jer u to vrijeme su jos postojale sankcije srbiji